“Sve što trebam znati o tome kako treba živjeti, što raditi i kakav biti – naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pijesku dječjeg igrališta.“ A tu su mudrost uz pomoć tete Ružice nalazile generacije djece tijekom njezina 40-godišnjega rada. Svoj je profesionalni rad počela u dječjem vrtiću Sestara franjevki od Bezgrješne na Pantovčaku i tu ga je i završila. Programom u župnoj crkvi sv. Kvirina, 27. rujna, upriličena je s. Ružici oproštajna svečanost prigodom odlaska u mirovinu. Bila je to ujedno i prilika da zastanemo i postanemo svjesni barem djelića onoga što je sa svojim sestrama činila za našu djecu, za nas roditelje, za Isusa Krista i za domovinu.
Tko bi izbrojio koliko je priredbi i prigodnih svečanosti osmislila, organizirala i upriličila teta Ružica uz pomoć svojih sestara i nas roditelja tijekom svojih 40 godina rada u vrtiću. Ovaj put sjedila je s druge strane „pozornice“ i uživala u programu koji su za nju pripremila djeca generacije 1993. i 2001., danas odrasli, obiteljski i uspješni ljudi koji su svoje talente počeli razvijati u vrtiću. „Sjeti se sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih riječi – GLEDATI.“ Da, te su „sjemenke u plastičnoj čaši“ pokazale svu raskoš svoje dobrote, ljudskosti, talenata, truda, osobnosti koje su uložili u osmišljavanje i izvedbu veseloga slavlja prigodom odlaska tete Ružice u mirovinu i kao zahvalu na onome što se ne može izreći u nekoliko rečenica.
Glazbeno-literarni program
Program je vodila gđa Ksenija Urličić (čiji su svi unuci i praunuci bili u vrtiću), a koja je, između ostaloga, rekla: „Sestro Ružice mi vam želimo samo da imate puno zdravlja, a sreće ćete imati sigurno, sreća će Vas pratiti jer tko je zaslužio više sreće od osobe koja je svojim životom usrećila toliko ljudi“. Glazbenom uvertirom program je otvorila Neva Baričić na violončelu odsviravši skladbu Camille Saint-Saëns „Labud“. U drugoj točki Polazak u vrtić Zrinka Kos i Franko Ožbolt recitirali su pjesmu „Naš vrtić“ svoje vrtićke prijateljice Vide Starčević u kojoj je izrazila svoja iskustva o vrtiću u kojem djeca nauče slova davno prije škole, u kojem se dobro jede s poukom da tetama na svemu pruženom ljubavlju uzvratimo. U Glazbenoj želji Martin Krpan uz ansambl (Klara Krpan i Lucija Barišić, violine; Jelena Špoljarić, viola; Vid Krpan, violončelo) priredio nam je dva glazbena iznenađenja (Bach: Air iz treće orkestralne suite u D-duru i Mozart: Treća crkvena sonata u D-duru). Nakon toga je gđa Daška Domljan pročitala svoj esej „Sjećanja jedne mame“ u kojem se prisjetila početka vrtića sestara franjevki od Bezgrješne – kako su s malo sredstava i puno ljubavi i dobre volje organizirale vrhunske programe za djecu puno prije službene registracije 1997. Podsjetila se osjećaja sigurnosti i mira, koji je imala dovodeći i ostavljajući sina u vrtiću, a tu se, vjerujemo, mnogi roditelji slažu koliko im je neopisivo važno da su im djeca u dobrim rukama, da su zbrinuta dok su odvojena od njih često i po 10 sati dnevno.
U odrastanju u vrtiću Lana Jerolimov pročitala je pjesmu Roberta Fulghuma „Sve što trebam znati naučio sam u vrtiću“. „A evo što sam tamo naučio: Sve podijeli s drugima. Igraj pošteno. Ne muči ljude. Svaku stvar vrati gdje si je našao. Počisti za sobom. Ne uzimaj ono što nije tvoje. Kada nekoga povrijediš, ispričaj mu se. Peri ruke prije jela. Pusti vodu u toaletu. Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi. Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo. Svakog poslijepodneva odspavaj. (Osobito nam je privlačna ova mudrost). Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja. Ne zaboravi da čudo postoji“. Za Odlazak iz vrtića pobrinula se Neva Baričić čiju je pjesmu „Prigodom oproštaja od vrtića“ pročitala Nika Bartulović. Nakon ove okrijepe za dušu uslijedile su riječi zahvale.
„Od vsega srca Fala!“
Gđa Hana Bokun, predstavnica roditelja vrtićke djece rekla je da je s. Ružica služeći najmanjima služila Bogu, zahvalila joj je na svakoj naučenoj pjesmici, molitvi, likovnome radu, plesu, maštovitoj i veseloj igri, vjerskim aktivnostima kroz koje su djeca upoznavala svijet oko sebe i sebe, na fotografijama i filmićima razveseljujući roditelje, što je dane prilagodbe djece na vrtić učinila lakšima te izrazila sigurnost da će Bog Ružičinim talentima i vještinama i dalje obogaćivati druge. S. Julijana zahvalila je s. Ružici na zauzetom radu u odgoju djece, zaželjela joj je da je Božji blagoslov prati i štiti na njezinu daljnjem putu i izrazila sigurnost da će se s. Ružica dobro snaći u novoj sredini, u novoj luci kamo je šalje Božja providnost. Predstavnica župe sv. Kvirina gđa Mirna Žakman (čija su djeca također pohađala vrtić) zahvalila je s. Ružici i njezinim sestrama, na predanom radu, strpljenju, odgovornosti i brizi za djecu. U svom je govoru sestra Ružica zahvalila najprije dobrom Bogu, izvoru snage, svojoj redovničkoj zajednici Družbi sestara franjevki od Bezgrješne na povjerenoj zahtjevnoj i odgovornoj dužnosti, potom svima koji su dan po dan s njom prošli taj put od 40 godina, koji su joj pomagali i s njom surađivali, svojim sestrama, roditeljima i djeci koja su joj bila inspiracija i motivacija. Te nam je na kraju poručila: „Ostanite vjerni Bogu, obitelji i domovini.“
Za kraj je gđa Ana Šćepanović-Rakić uz glazbenu pratnju ansambla otpjevala pjesmu „Fala“ (D. Domjanić) u ime sve djece, roditelja, baka i djedova.
Dobro raspoloženje i pozitivno ozračje nastavilo se širiti u župskoj dvorani za zajedničkim stolom s biranim jelima koje su pripremili restoran Okrugljak i organizatori slavlja, uz molitvu: Dođi dragi Isuse budi nama gost, koju smo naučili u vrtiću, prisjećajući se dogodovština iz vrtićkih dana. „Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad izađemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati se od svog prijatelja.“ Dodali bismo i onoga nebeskoga i onoga zemaljskoga.
Danijela Živković
